Ovo je jedan od važnijih romana objavljenih u Bosni i Hercegovini, i to ne samo u postagresijskom periodu, ovo je roman koji sumira stradanje Bošnjaka, priča priču o Trnovi kod Sanskog Mosta, o šehidu koji, dok hoda i prisjeća se ranijih zbivanja, pod pazuhom nosi svoju glavu, o ubijenim Bošnjacima nekoliko decenija ranije – roman u uzročno-posljedičnom smislu priča o neprekidnom stradanju. Žanrovski, ovaj roman niti je hronika niti porodična hronika do kraja, nije ni historijski ni novohistorijski već je neobična pripovjedačka kombinacija koja dokazuje autorovo pripovjedno umijeće.