Postoje knjige koje kao da smo prethodno sanjali. Dogode se onda kad se iskustvo, ili priča u njima, poklapa s našim važnim sjećanjima. E takva je, u mome slučaju, knjiga Autobusne bilješke Selvedina Avdića. Pisac zapisuje svakodnevne situacije, dijelove razgovora, slike usput viđene na svojim putovanjima između Zenice i Sarajeva.

I premda je ovo putovanje između dva grada, knjiga je primarno obilježena Zenicom. Avdićev ton ima lokalnu boju, grubi muški glas koji ipak ublažava oštre rubove svijeta. Ima ovdje nešto od promukloga pripovjedačkoga glasa iz proze Raymonda Carvera.

I kada opisuje tamne molske slike, Avdić uvijek uspijeva iz njih izići u nekom vedrom tonu.

Semezdin Mehmedinović