Emina Kovačević u svojim se pjesmama protiv rata i trauma bori posebnom vrstom originalnog poetskog humora. Branko Ćopić nije slučajno pjesnikinji uzor jer i ona piše o ratnom odrastanju u toplom, siromašnom i patrijarhalnom svijetu, iz vizure plahovitog, nadmoćnog (indigo!) djeteta kojem su prezrela lucidnost i posprdni humor često jedini saveznici. Čudnovato lišene gorčine i očaja, pjesme Emine Kovačević plijene svojom fascinantnom lahkoćom. Čitljive, pamtljive, duhovite i zabavne, Pjesme iz UNICEF-sveske grade intrigantan i uvrnut, pa ipak začudno poznat poetski svijet.