Poezija nam govori iz drugdine i zagreva nas kao što može blisko telo. Takva je poezija u Srčanim saturnalijama. I ta se toplota širi poput slamke spasa u svetu pomerene svesti i tumaranja po kutijama.
Ovde je poezija i precizna poput hirurškog noža koji seče društvo tamo gde izrasta u čudovište, naprimer u pesmama Drugarice razgovaraju I i II i Femicid, riječ svih vremena. Ako je došlo vreme u kojem se nikako ne smije među ljude, onda nas više ništa ne može spasiti osim neobične riječi koju ćemo zajedno razumeti, a jedna od tih reči svakako je i ova zbirka Bjanke Alajbegović.

Dragoslava Barzut