Žena u ružičastoj haljini nastavlja tamo gdje je autorica stala u zbirci Neće biti djece za rat. Krajolik je postapokaliptičan. Mi više ne prepoznajemo jedni drugi, a sve smo manje jasni i sami sebi. Dijalini stihovi kreću se tim razobličenim, rastrojenim svijetom i traže utjehu pružajući je onima koji su još uvijek spremni prepoznati jedni druge i jedni drugima vjerovati. Ženi u ružičastoj haljini, koju je Dijala Hasanbegović skrojila stihovima, trebate vjerovati. Možda i nemate drugog izbora.