Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821–1881), romanopisac, novelist i publicist, jedan je od najvećih ruskih i svjetskih pisaca u povijesti. Nakon školovanja na vojno-inžinjerskom fakultetu u Petrogradu, književnu karijeru započinje romanom Bijedni ljudi (1845) i novelom Dvojnik (1846). Uhapšen 1849. godine i osuđen na smrt kao član utopijsko-socijalističkog kružoka, takozvanih “petraševaca”, koji su tražili ukidanje kmetstva i privatnog vlasništva i kraj tradicionalnog braka, Dostojevski je ipak pomilovan na samom stratištu i poslan u Sibir, gdje je boravio do 1859. godine. U augustu 1865. Dostojevski piše uredniku Ruskog vjesnika o romanu koji je upravo započeo: siromašan student ubija gluhu, bolesnu i pokvarenu lihvaricu i njezinu mlađu sestru, povremenu prostitutku, da bi spasio od siromaštva sebe, ali i majku i sestru, koje žive u dalekom provincijskom gradu. Spomenuti roman, iako je nakraju ispao složen i vrlo opsežan, objavljen je u tom časopisu već 1866, što upućuje na visoku autorovu književnu energiju i motivaciju – od neoblikovane, sirove ideje do epohalnog romana došao je u manje od godinu dana!