U knjizi Moja fabrika čitamo o ogromnoj, najvećoj željezari u nekadašnjoj Jugoslaviji, koja je rasla kako je rasla država i smanjivala se s njezinim raspadom; o gradu koji se oduvijek propinjao na prste da bi bio veći od Fabrike, a kada više za to nije bilo potrebe, sveden je na svoju pravu mjeru; o radnicima koji čine svaku fabriku, bez obzira na to šta o tome govorili kapitalisti; i o generacijama koje su odrastale u uvjerenju da je sve krhko i prolazno izuzev velike fabrike na periferiji grada.