Trinaest kratkih priča Emine Đelilović-Kevrić, autorice već prepoznate u našoj književnoj javnosti po ovom žanru, vode nas u maglovite i skliske predjele ljudskosti u kojima je moguće pokušati se izbaviti. Sinovi kojima nije pružena majčina ljubav, majke koje od djece i ne traže ljubav, vojnik u trenutku prelaska iz jednoga u drugi svijet, sezonske radnice iz Bosne i Hercegovine i Albanije u prihvatilištu za žrtve nasilja u Njemačkoj, ratni zločinac koji gubi pamćenje… svi ovi likovi pokušavaju se(be) izbaviti iz ovosvjetske nedaće, bila ona tjelesna ili duševna, pa se barem nakratko osjetiti cjelovitima. Pišući skladnom i lahkom rečenicom, uz ritmične smjene lirskih proplamsaja i realističkih prikaza, autorica nam približava bijedne, ali i privlačne likove kakvima možda ne želimo postati, ali bi vrijedilo pokušati zamisliti se na njihovim mjestima.